Kao neko ko strastveno voli putovanja uvijek sam razmišljao o tome kako bi bilo lijepo posijetiti zemlje juoistočne Azije. Kako za takav poduhvat treba izdvojiti dosta vremena za organizaciju kao i prilično novčanih sredstava s obzirom na udaljenost, tako su ta moja razmišljanja i ostajala samo na nivou maštarija. Ali, kako je život pun iznenađenja tako je i mene iznenadio time da sam dobio priliku da živim i radim u Kini odakle mi je jugoistočna Azija kao na dlanu.

Sinonim za hektičnost

Dok sam pravio planove šta obići u ovome dijelu svijeta, sada već vrlo izvjesne i ostvarljive, Bangkok se našao na vrhu liste. Grad o kome smo svi toliko toga čuli. Otišao sam sa velikim očekivanjima, i mogu reći da su sva ispunjena. U potpunosti je opravdao titulu najposjećenijeg grada za 2018. godinu sa 21 milionom turista ostavljajući iza sebe jedan London ili Pariz. Šta ga čini toliko privlačnim ljudima? Rekao bih, zabava prodaje SVE! Bangkok nije grad koji će vas oduševiti svojom zadivljujućom arhitekturom, čistim ulicama, mirnim parkovima gdje ćete moći da uživate u cvrkutu ptica pored nekog vještačkog jezera. On je sve kontra! Haotičan, ulice pretrpane, nekada toliko bučan da je teško i razgovarati normalnim tonom, prilično zagađen i prljav sa jako malo zelenih površina. Ali energija koju grad posjeduje je nevjerovatna! Samo treba da joj se prepustite. Bangkok vam pruža priliku da tih nekoliko dana, koliko ćete boraviti u njemu, zaboravite na sve vaše probleme, da uradite neke stvari što možda nikada ne biste, ili možda i bi ali daleko od kuće. Ako se na to doda kulturno naslijeđe koje grad posjeduje kao i to da je glavni grad jedne od najposjećenih zemalja na svijetu, eto dobitne kombinacije da upravo on bude broj jedan. Ali da započnemo ovu priču sa osnovnim podacima o gradu.

Bangkok je glavni i najmnogoljudniji grad Kraljevine Tajland. U užem gradskom jezgru živi oko 8 miliona ljudi a sa širom okolinom dostiže brojku od 15 miliona. Nalazi se 30 km sjeverno od Bengalskog zaliva smješten na obalama rijeke Čao Praja.  U poređenju sa gradovima Evrope ili Azije, Bangkok i nema tako dugu istoriju. Temelji su mu postavljeni 1767. godine (18. vijek) nakon propasti kraljevstva Ajutaja i uništenja istoimene prijestonice u ratu sa Burmom. Kralj Rama I, osnivač dinastije Čakri koja i danas vlada Tajlandom, proglašava ga prijestonicom novog kraljevstva. U to vrijeme kompletan grad je bio isprjesecan kanalima tako da su ga zvali i Venecijom Istoka, ali već do sredine 19. vijeka većina njih je zatrpana kako bi se omogućilo širenje grada.  Mada, i danas je moguće vidjeti neke od preostalih kanala. Pedesetih godina 20.-og vijeka grad doživljava ubrzan razvoj kao i veliki porast stanovništva što je infrastruktura teško mogla da isprati. Sa istim problemom se grad suočava i danas. Kada već govorimo o istoriji važno je napomenuti da je Tajland jedina od okolnih zemalja koja nikada nije bila kolonizovana od strane evropskih sila, tako da ćete i kroz Bangkok vrlo teško naići na primjere zapadne arhitkture za razliku od Vijetnama ili Kambodže.

Valuta koja se koristi je tajlandski baht (TBH). Najbolje se mjenja za američke dolare. Prilikom mjenjanja postoji razlika u kursu između apoena od 100 i 50 dolara i apoena od 20, 10, 5 i 1 dolar u korist većih apoena. Što se tiče smještaja ponuda je raznovrsna. Pored toga što posjeduje hotele svih svijetskih lanaca, velika je ponuda malih hotela. Možete da ih nađete na vrlo atraktivnim lokacijama po vrlo povoljnoj cijeni. U mom slučaju noćenje sa doručkom je koštalo 21$.

E sad, da se vratimo na to šta je to zbog čega toliki broj ljudi dolazi u Bangkok.

Noćni život na ulicama Bangkoka

Sve što ste ikada čuli o noćnom životu Bangkoka, vjerujte, TAKO JE! Ali, krenimo redom. Kada sam stigao u Bangkok bilo je 6h izjutra. Ostavio sam stvari u hotelu ali kako je bilo prerano morao sam da sačekam par sati kako bih ušao u sobu. Iskoristio sam to vrijeme kako bih prošetao po okolini i stekao prve utiske. Smijestio sam se u dijelu grada zvanom Silom, poznatom po odličnom noćom životu. Šetajući gore-dolje glavnim bulevarom i čekajući da se otvore prvi barovi, restorani, mjenjačnice, počele su prve jutarnje gužve. Automobili, motori, tuk-tukovi, sky line (nadzemni metro), već je počelo gurkanje sa ljudima. Rekoh, OK. Pa to je Bangkok. Buka, gužva, svi negdje žure. Ali s obzirom da sam u dijelu grada koji važi za centar dobrog provoda očekivao sam da mi utisak bude više od OK. Sporedne ulice su mi se činile nekako puste, ne samo rano izjutra već i oko podneva, nigdje barova, klubova, uličnih prodavaca.

Ali, Bangkok je pun iznenađenja. Sa prvim zalaskom sunca grad kao da se transformiše. U glavnoj ulici nema ni pedalj slobodnoga mjesta od prodavaca svega i svačega, suvenira, hrane, garderobe i čega sve ne što ovdje ne mogu ni da navedem J Sve one sporedne ulice što su tokom dana djelovale tako pusto sada su pune barova sa terasama krcatih narodom, neke su pretvorene cijelom dužinom u buvljake (night markets), saloni za čuvenu tajlandsku masažu na svakom ćošku, menadžeri klubova samo vas vuku za ruku i pozivaju da svratite kod njih jer baš tamo je najbolji show za tu noć. Na ulicama, u barovima i klubovima ljudi iz cijeloga svijeta, i svi tako opušteni i otvoreni za komunikaciju. Samo tu prvu noć sam upoznao ljude iz Južne Afrike, Brazila, Švajcarske, Filipina, Gruzije, neki tu žive neki su u prolazu kao i ja ali se svi slažemo u jednom – da je Bangkok nevjerovatan. Atmosferu Bangoka noću je teško opisati, prosto treba je doživjeti. Svako može da pronađe ono što mu odgovara, da li da pođe na neku od žurki u jednoj od najstarijih ulica Khao San Road, možda neka ležernija varijanta u Soi Rambuttri koji se nalazi u blizini, klubovi koji rade do kasno u noć u djelovima grada Sukhumvit i Silom, ili prosto da pođete do nekog od mnogobrojnih sky barova i uz piće ili večeru uživate u pogledu na Bangkok noću.

Street food na tajlandski način

Kao neko ko je prilično problematičan po pitanju hrane, zatvoren za isprobavanje novih ukusa, mislio sam da se neću puno obazirati na tu stranu Bangkoka. Ali avaj J Bio sam totalno u krivu. Kada god sam gledao reportaže o Bangkoku naravno da je uvijek dio priče bio posvećen uličnoj hrani koja je i jedan od zaštitnih znakova Bangkoka. Ali su uvijek u prvi plan isticane pržene škorpije, paukovi, skakavci, raznorazne bube ili šta već. Da, ima i toga. Doduše taj asortiman sam vidio samo u jednoj ulici, Kaoshan Road. Ali pored te egzotike možete naći i druga najraznovrsnija jela koja odgovaraju svačijem ukusu. Piletina, svinjetina, govedina, gambori, lignje, rakovi, riba, riža… Do vas je na koji način će vam biti spremljeno, da li ste za standardnu varijantu poznatu vama ili bi probali sa nekim novim ukusima ili pripremljeno na neki drugačiji način. U svakom slučaju ne možete ostati gladni. Ja sam se po prvi put otvorio za neke nove ukuse i nisam zažalio. Hrana je odlična i izuzetno povoljna. Uglavnom svaki obrok na ulici košta manje od 100 TBH (3.30$).

E sad, postoji i druga strana tolike količine hrane na ulicama po cijelom gradu a to je veliki broj pacova i bubašvaba, ali zaista ogromnih bubašvaba, koje ćete da viđate svakodnevno, posebno u večernjim satima. Ali i to je stvar na koju se vrlo brzo naviknete u Bangkoku.  Pored hrane na ulici postoji mnoštvo restorana koji nude najraznovrsniji izbor hrane. Naravno i cijene su veće ali i dalje mnogo niže nego, recimo, u Evropi. Vrlo je lako naći na svakom ćošku McDonalds, Burger King, KFC, Sturbucks, ali kada se već nalazite u zemlji sa toliko bogatom kulinarskom tradicijom mislim da je besmisleno ići na mjesta koja možete pronaći bilo gdje u svijetu. Moj savjet je otvorite se za nove ukuse i mirise, nećete zažaliti.

Budistički hramovi u Bangkoku

Pored odličnog noćnog provoda i ukusne hrane, Bangkok nudi još mnogo toga. Bangkok je jedan od gradova sa najviše budističkih hramova i u njemu se nalaze neki od najljepših ujedno i najznačajnijih u budističkom svijetu kao sto su Wat Arun, Wat Pho, Hram Smaragdnog Bude. Kako je Tajland monarhija u Bangkoku ćete pronaći i predivnu kraljevsku palatu.

 WAT ARUN

Wat Arun, Hram Zore. Sa pravom nosi to ime jer pogled na hram koji se nalazi na lijevoj obali rijeke Čao Praja pri izlasku i zalasku sunca je očaravajući. Potiče iz 17. vijeka a svoj današnji izgled dobija  u 19. vijeku. Nakon rekonstrukcije koja je završena 2017.godine ponovo sija u punom sijaju. Građen je u kmerskom stilu (najpoznatiji primjer toga stila je Angkor Wat u Kambodži). Wat Arun je prva turistička atrakcija koju sam odlučio da posjetim. Kada se nađete ispred samoga hrama pred vama su ukazuje kompleks gdje 4 manje kule okružuju centralnu kulu (89 m) sa uskim stepeništem koje vodi do samog vrha. Sve je prekriveno porcelanom u raznoraznim bojama, sa toliko detalja da je to vrlo teško opisati.

Ali i pored toliko detalja i boja sve je urađeno sa mjerom. Ništa nije pretjerano. I baš zbog toga Wat Arun vas očarava svojom elegancijom. Naravno kada ste ispred samog hrama bićete okruženi sa hordom turista. Svi se bore za poziciju kako bi napravili što bolju fotografiju. Kako i svi tako ni ja nisam odolio da učestvujem u toj borbi. Ali na kraju zaboravimo da uživamo u samoj ljepoti objekta. Nakon nekoliko dana gledamo ga kod kuće na slikama i divimo se, umjesto da to uradimo tu na licu mjesta. Zbog toga sam i odlučio da nakon početne turističke euforije kada sam ispucao nekoliko desetina slika spakujem telefon u ranac i obiđem u miru još jednom cijelokupni kompleks hrama. Tek nakon toga sam mogao da se ukrcam na brod i sa rijeke jos jednom bacim pogled na Hram Zore, Wat Arun.

NAPOMENA: Ulaznica za Wat Arun košta 50TBH (1.70$)

 

VELIKA PALATA I HRAM SMARAGDNOG BUDE

Velika Palata u sklopu čijeg kompleksa se nalazi i Hram Smaragdnog Bude smještena je uz desnu obalu rijeke Čao Praja nasuprot Hramu Wat Arun. Hram Smaragdnog Bude je jedan od najvažnijih u cijeloj zemlji, zbog same statue koja se nalazi u njemu i koja je veoma značajna. Visine je 66 cm, napravljena od jednog komada žada i prikazuje Budu u trenutku meditacije. Statua je otkrivena u 15. vijeku u sjevernoj provinciji Čang Mai. Zanimljivost u vezi statue je ta da za nju postoje tri kostima, napravljeni od zlata i dragulja i predstavljaju godišnja doba, ljeto, zimu i kišnu sezonu. Koliko je cijenjena govori nam to da ceremoniju kada se Buda presvlači tri puta godišnje može da obavi jedino kralj Tajlanda lično jer samo on smije da je dodirne. Kapela u kojoj se nalazi izgrađena je 1782. godine u tajlandskom stilu a spoljašnost je sva u pozlati i  prekrivena mozaicima od obojenog stakla.  Inače, kada se uđe u dio gdje se hram nalazi prizor je nestvaran! Prvo, od ogromnog broja ljudi, mogu reći na hiljade, drugo, od blještavila samog hrama a i svih drugih obijekata koji ga okružuju, zlatne stupe, biblioteke, objekata za molitvu, raznih skulptura mitoloških bića. Prosto je teško fokusirati se i sagledati sve što vas okružuje.

Nakon Hrama prelazi se u rezidencialni dio palate, gdje centralno mjesto zauzima palata Chakri Maha Prasat. Palata je izgrađena 1877. godine. S obzirom da je arhitekta bio Britanac, ovaj objekat odiše mješavinom tajlandskog i evropskog stila.  Do 1925. godine palata je bila dom kraljevske porodice, kada se sele u novoizgrađenu palatu Dusit van ovog kompleksa. Mada, palata se i dan danas koristi za sve važne državne ceremonije. Iza glavnog objekta nalazi se mnoštvo drugih koji su služili kraljevskoj porodici izgrađeni u azijskom stilu ali ih usled renoviranja nije bilo moguće obići.

Važna napomena koju treba da znate prije obilaska Velike Palate je ta da obratite pažnju na dress code. U palatu se ne može ući u kratkim pantalonama i to važi kako za žene tako i za muškarce. Za žene haljine, za muškarce pantalone ili ovdje vrlo popularne “elephant pants”, koje možete čak i da iznajmite za samo 50TBH (1,70$) u mnoštvu prodavnica koje se nalaze oko samog kompleksa ukoliko ne želite da ih kupite. Takođe, u kapeli gdje se nalazi Smaragdni Buda fotografisanje je STROGO zabranjeno.

NAPOMENA: Ulaznica za Veliku Palatu košta 500TBH (16.70$)

WAT PHO

Nedaleko od palate nalazi se Hram Wat Pho. Jedan od šest najznačajnijih kraljevskih hramova u čitavom Tajlandu. Hram je dom mnoštvu veoma važnih statua Bude uključujući 46 m dugu i 15 m visoku statuu  Ležećeg Bude koja izgleda nestvarno. Predstavlja momenat kada Buda  ulazi u nirvanu.  Kompletna statua je pozlaćena, a na njegovim ogromnim stopalima je u srebru prikazano 108 karakteristika Bude. Iza statue se nalazi 108 činija u koje, ukoliko želite, možete da ubacite po novčić i pomolite se. Obično se daje donacija minimum 20TBH (0.67$) gdje vam oni daju taj iznos u nasitnijim apoenima da biste imali novčić za svaku činiju.

U kompleksu hrama ćete naići na mnoštvo predivno dekorisanih stupa. Malih i velikih. Inače se hram smatra mjestom gdje je “rođena” tajlandska masaža a i kao najstariji centar za javno obrazovanje.

Važno je napomenuti da i za ovaj hram važe ista pravila po pitanju oblačenja kao i za Veliku Palatu.

NAPOMENA: Ulaznica za Wat Pho košta 300TBH (10$)

Skriveni prizori Bangkoka – dopustite sebi da se izgubite…

Kao sto sam već spomenuo, Bangkok je jedan od gradova sa najvećim brojem budističkih hramova.  Wat Arun, Wat Pho, Hram Smaragdnog Bude su mjesta koja zaista morate da obiđete, koliko zbog njihove važnosti toliko i ljepote, ali količina ljudi koja okupira ta mjesta vam ne dozvoljava da zaista uživate i upoznate se sa kulturom toliko drugačijom od vaše. Zbog toga smatram da trebaju da se posjete i neki od manje poznatih hramova a ništa manje fascinantnih od gore navedenih.

Iako do svih važnih turističkih mjesta možete stići raznim vidovima prevoza moj vam je savijet: ŠETAJTE! Na taj način iz drugačije perspektive upoznate grad. Vidite zanimljive ulice kojih nema u turističkim brošurama, sjednete u neki od malo zabačenijih barova da popijete piće, gdje ćete sigurno uspostaviti komunikaciju sa nekim od lokalaca, naići na neki od još preostalih kanala sa starim mostovima.

Tako sam i ja šetajući naišao na samo jedan od mnogobrojnih hramova. Wat Phitchaya, smješten u starom dijelu Bangkoka, okružen malim uskim ulicama, gdje dominira svojom visinom. Visoke bijele kule sa zlatnim detaljima koji se presijavaju na suncu, po neki monah, molitva koja se čuje i ni jedan jedini turista. Kao da je cijeli prostor samo vaš, otvoren da ga istražite. Hram jer izgrađen u periodu 1829-1832. godine, i još uvijek oko njega možete da osjetite duh nekih prošlih vremena.

U kanalu koji prolazi pored hrama slučajno sam zapazio i jednu vrlo interesantnu životinju. Varana! Varan je vrsta guštera i rođak komodo zmaja koji je najveći predstavnik svoje vrste i može dostići dužinu i do 3 metra. Na Tajlandu živi Bengalski Varan. Svakako sam bio iznenađen da vidim guštera od nekim metar i po kako opušteno pliva u samom gradskom jezgru. To mi je bio utisak dana 🙂

MAHANAKHON TOWER

Posjeta nekom od mnogobrojnih sky barova je još jedna stvar koju biste trebali da uradite kada ste u Bangkoku. Ja sam se odlučio za vrh Mahanakhon Tower-a. Jedan od mnogobrojnih gradskih nebodera ali svakako jedinstvenog izgleda.  Uz neponovljiv pogled na čitav grad sa rijekom Čao Prajom koja ga presijeca i hodanje po staklenom podu je neponovljivo iskustvo. Osjećaj dok stojite na njemu na visini od 314 m i ispod sebe vidite grad je neopisiv.

Cijena ulaznice je 785TBH (26$) uz koju dobijate i konzumaciju bezalkoholnog pića u baru koji se nalazi na samom vrhu. Ovo je najskuplja ulaznica koju sam platio, ali vjerujte, vrijedi.

Gradski prevoz u Bangkoku

Što se tiče transporta, možete koristiti jednu od 5 linija sky line-a, 1 liniju MTR-a (podzemni metro), autobuse, tuk-tukove, taksi ili brodiće koji su takođe vrlo praktični da biste došli do željene destinacije. Za grad tolike veličine očekivala bi se veća mreža metroa ali zbog izuzetno nepovoljnog terena na kome se grad nalazi to je teško izvodljivo. Sky line i MTR prilično dobro funkcionišu, i sa njima uglavnom možete stići do svakog dijela grada. Cijena karte zavisi od destinacije. Ali recimo za tri stanice cijena karte je oko 35TBH (1.15$).

Autobusi su već druga priča. Vozni park je izuzetno star, čak toliko da sam na većini vidio da voze otvorenih vrata uslijed nedostatka klima uređaja. Jednom sam imao u planu da koristim autobus ali pošto sam ga čekao prilično dugo ipak sam se odlučio za tuk-tuk.

Tuk-tuk, kao vrlo karakteristično prevozno sredstvo i možemo reći prepoznatljivo za ovaj dio svijeta je svakako nešto što morate da probate kada ste u Bangkoku ili bilo gdje u jugoistočnoj Aziji. Što se tiče cijene to vam zavisi od cijenkanjaJ Nikada ne pristajte na prvu cijenu jer je uglavnom nerealno visoka. Isti slučaj je i sa taksistima, koji će vrlo rijetko, pogotovo u večernjim satima da koriste taksimetar. Ali svakako se i sa njima možete dogovoriti za neku razumnu cijenu.

Da bi ste došli do turističkih mjesta kao sto su Wat Arun, Velika Palata i mnoga druga možete da koristite mnogobrojne brodiće. Cijena je uglavnom oko 60TBH (2$). Ali postoji i Orange Line, koja se računa kao brza linija, gdje cijena karte iznosi samo 15TBH (0.50$). Razlika je u tome što u prvom slučaju brodići staju pored apsolutno svih važnih lokacija koje se nalaze pored rijeke i imate objašnjenja o svakoj od njih. U bilo kom slučaju vožnja brodićima je lijepo iskustvo koje vam pruža drugačiji pogled na grad.

Bangkok posijeduje dva velika međunarodna aerodroma. DonMueang, stariji i noviji Suvarnabhumi. S obzirom da su dva aerodrama na suprotnim stranama grada, prilično su udaljena ali postoji besplatna autobuska linija koja ih povezuje ukoliko treba da presjedate sa jednog na drugi kao što je bilo u mom slučaju. Suvarnabhumi je sa gradom povezan Sky line-om, a ukoliko slijećete na DonMueang moraćete da koristite taksi da biste došli do grada. Cijena je oko 500TBH (16.70$).

Usluga sa osmjehom

Pored svega što sam naveo Bangkok nudi još mnogo toga. Plutajuće pijace gdje su kanali pretrpani malim čunovima prepunih raznoraznim đakonijama, od voća, povrća do garderobe i suvenira, Palata Dusit, Tajlandski boks, China town, mnogobrojni muzeji. Sedam dana koliko sam bio u Bangkoku je sasvim dovoljno da se obiđe sve što je važno da se vidi.

Važno je napomenuti da je najbolji period za posjetu Bangkoku i uopšte Tajlandu od novembra do aprila, da bi se izbijegla sezona kiša. Takođe valjalo bi obratiti pažnju na Kinesku Novu Godinu kako biste izbijegli navalu turista iz Kine. Kineska Nova Godina pada u period od kraja januara do kraja februara.

Ali za kraj moram da naglasim gostoprimstvo tajlandskog naroda. I pored tolikog broja turista koji ih posjećuju tokom cijele godine, ali ipak će vas sa osmjehom dočekati. Što se tiče sigurnosti, naravno da treba da obratite pažnju na lične stvari kao i u bilo kome drugom velikom gradu, mada ja za tih sedam dana nisam imao niti jednu neprijatnu situaciju.

Napustio sam Bangkok prepun utisaka. Pošto je Bangkok bio prva stanica na mom putovanju, iz njega sam se zaputio ka Krabiju, jednom od mnogobrojnih turističkih rajeva Tajlanda gdje ću negdje na plaži u miru da ih saberem.

Fotografije: Privatna arhiva – Milan Cvetičanin

Ako želite još priča iz Azije, ostavite komentar ispod i ne zaboravite da se pretplatite na naš newsletter! 🙂