Da mi je neko rekao da ću ljetovati (ili bolje reći “jesenovati”) na Majorci mjesec dana prije odlaska, ne bih mu vjerovala. Glavni razlog je taj što se Majorka nije nalazila na mojoj “bucket” listi želja za putovanja. Zašto? Prvo, Majorku sam smatrala isključivo ostrvom žurki i ludog provoda, te pomisao da ću ići na odmor da bih gledala polu-onesviješćene ljude kako se teturaju ulicama, odmah je palila “NE” lampicu u mom mozgu. A drugo, kao djevojka koja je rođena na moru, smatrala sam da je more svuda slano (što i jeste 🙂 ), i ležanje na plaži je svuda isto, te da je  pametnije da trošim odmore i novac na gradove i muzeje. Tek pošto sam doživjela Majorku, shvatila sam koliko su moja uvjerenja bila pogrešna, da iz svake destinacije možeš da uzmeš ono što prija tvom senzibilitetu i doživiš je kako ti želiš. Otišla sam sa tako malo očekivanja, a vratila se sa puno lijepih utisaka, koje ću podijeliti sa vama ovdje.

Putovanje sam organizovala sa drugaricom Saškom iz Čačka, što je već samo po sebi bilo izazov – uskladiti naše obaveze, dogovoriti se oko mjesta polaska, odabrati hotel. Ali, kako smo obije putoholici, i volimo da, makar okvirno, isplaniramo svoje vrijeme na destinaciji, informisale smo se o vremenu, plažama, gradovima, običajima, i podijelile obaveze. Avion i hotel smo rezervisale same, prije polaska, a auto smo rentirale pošto smo stigle u Palma de Majorku (Palma de Mallorca).

Avion: Beograd – Frankfurt – Palma de Majorka (Lufthansa)

Palma de Majorka – Beč – Beograd (Austrian Airlines)

Cijena po karti:  249 eur

Ako ste smješteni u Palminom zalivu (Badia de Palma), lako ćete doći do vašeg smještaja – autobuske linije su redovne, i taksista ima dovoljno. Taksi do El Arenala platile smo 19 eur.

Savjet: Ukoliko dvadesetak minuta po slijetanju ne uspiješ da nađeš prtljag, pođi do info deska – vrlo vjerovatno će biti na posebnoj traci za nerezidente EU!

Hotel: Blue Sea Arenal Tower 3* –  Mallorca, Carrer Balears, 2, 07600 Llucmajor, Spain – 300 eur za 10 dana po osobi, noćenje sa doručkom.

Ako želiš da dobiješ 10% novca nazad nakon boravka, bukiraj smještaj preko Booking.com-a kliknom na ovaj link!

Savjet: Ako voliš da rizikuješ, možeš sobu rezervisati što kasnije (u istom mjesecu kad putuješ – pod uslovom da se radi o vansezoni), onda bi cijena u ovom hotelu bila nekih 25 eur po osobi.

Bio je kraj septembra kada smo otputovale, tako da smo avion bukirale u avgustu, a odmah zatim i hotel. Što se hotela tiče, bile smo zadovoljne, doručak je bio odličan, i iako pun turista, buka u hotelu je bila zanemarljiva, osoblje predusretljivo, sobe čiste, lokacija odlična – na 3 min do plaže. Na posljednjem, 11. spratu hotela nalazi se bazen na otvorenom. I, vrlo bitno, WiFi je šljakao odlično!

U recenzijama na netu naći ćete mnogo loših komentara, ali to su upravo ona pogrešna očekivanja sa kojima ljudi krenu na put – dođeš u sred turističke sezone, i očekuješ mir i tišinu. To možeš da očekuješ jedino ako si smješten na vrhu brda, i kupaš se samo u bazenu ispred rentirane vile. Kolektivni smještaji poput velikih rizorta i hotela pri obali zaista onda nisu mjesta za tebe. Ili, biraj mirniji period godine (septembar, oktobar, april, maj).

U hotelima se plaća boravišna (turistička) taksa, u zavisnosti od broja zvjezdica. Taksu traže da platiš u gotovini. Tako, za hotele sa jednom, dvije ili tri zvjezdice treba izdvojiti 2 eur po danu; za hotele sa tri plus i četiri zvjezdice – 3 eur po danu; za hotele sa četiri plus i pet zvjezdica – 4 eur po danu. Na ovu cijenu se dodaje porez (VAT) od 10%. Ako ostaješ duže od 7 dana, imaš popust 50% na sve dane poslije sedmog, a popust se obračunava i na sve boravke od novembra do aprila (čak 75% popusta). Djeca ispod 16 godina ne plaćaju taksu. S obzirom da su ove cijene podložne promjenama, trebaš se unaprijed informisati o istim.

Auto smo iznajmile pošto smo došle u El Arenal, i to se ispostavilo kao dobar potez. Kada uzimate auto online, obično vam nude jeftinije varijante od po 4-5 eur po danu, ali bez dobrog osiguranja, još ako dobro ne skenirate auto kada ga preuzmete, znaju da vam papreno naplate štetu. Auta se preuzimaju na aerodromu, a gužva na šalterima rent-a-car agencija je bila ogromna, pa čak i za vansezonu. Mi smo auto rentirale u El Arenalu, po dolasku. Uzele smo manje auto (Toyota Aygo), osoblje agencije nas je odvezlo do aerodroma i kasnije vratilo prilikom predaje vozila. Za 5 dana cijena je bila nekih 120 eur sa punim osiguranjem, plus doplata za drugog vozača od 3 eur po danu, što se ispostavilo da nam nije trebalo. Presnimila sam aplikaciju Maps.me i kartu za Majorku, tako da je GPS nesmetano radio i u airplane modu, pa nismo morale da iznajmljujemo poseban uređaj. Parking je besplatan, no nije bilo jednostavno naći slobodno parking mjesto, naročito vikendom uveče. Plaćenog parkinga nema, osim možda u hotelima.

Opšte informacije o Balearskim ostrvima

Baleari su skupina ostrva udaljena 82 km istočno od španske obale i predstavljaju najzapadniji arhipelag Sredozemnog mora. Ova ostrva su autonomna španska pokrajina, i prostiru se na preko 5.000 km2. Četiri glavna ostrva Baleara su: Menorka, Majorka, Ibica i Formentera. Majorka je najveće ostrvo Baleara sa površinom od oko  3.640 km2. Zvanični jezici su španski i katalonski, sa posebnim dijalektološkim verzijama na svakom ostrvu. Klima je tipična mediteranska – duga sunčana ljeta (jun, jul, avgust, septembar), kišna jesen (oktobar, novembar), i blaga zima (temperatura rijetko prelazi ispod nule).

Smatra se da su prvi stanovnici Baleara došli sa Iberijskog poluostrva oko 5.000 g.p.n.e. Najbolje sačuvani ostaci drevnih naroda su tzv. talajoti – misteriozne kamene strukture, koji datiraju iz 14.vijeka p.n.e. Nakon talajotske civilizacije, dolaze Feničani, zatim Grci koji se ne zadržavaju na ostrvima, ali im Baleari duguju za ime (od grčke riječi “ballein” – bacati, jer su stanovnici Baleara bili poznati po tehnici bacanja kamenja iz pletenog remena). Poslije Grka dolaze  Kartaginjani, koji formiraju naseobine, uglavnom na Ibici, ali se povlače 202.g.p.n.e. nakon poraza u Drugom punskom ratu. U 2.vijeku p.n.e. ostrva okupira Rimska imperija, koja će tu ostati narednih 500 godina, sve dok ih nsiu pokorili Vandali 425.g.n.e. Potom se smjenjuju Vizantijsko carstvo, Vikinzi i Arapi. Osvajanje Menorke i Majorke od strane emira od Kordobe u 10.vijeku smatra se početkom mavarskog uticaja koji će potrajati više od tri vijeka. Tada se ostrva skroz transformišu – uvode se nove tehnike navodnjavanja, novi usjevi (pirinač, pamuk), a narandže, limeta i masline se sade na terasastim površinama. Zatim, mijenja se arhitektura, dizajn za vez, keramika. Godine 1229. Majorku zauzima kralj Jakov I Osvajač (Jaume I “El Conqueridor”), koji Kataloncima i Jevrejima omogućava nesmetano naseljavanje, kako bi podstakao trgovinu. Nakon njega, vladavina Alfonsa III i njegovih nasljednika smatra se “zlaznim dobom” Baleara – nastaju Kastel de Belver (Castell de Bellver) i Palata d’Almudaina (Palau de l’Almudaina), ponovo se kuju zlatni i srebrni novci… Od sredine 13.vijeka, Baleari pripadaju kraljevini Aragon, koja se 1479.g. brakom između Fernanda Aragonskog i Izabele od Kastilje ujedinila s Krunom Kastilje, što je kasnije postalo osnova teritorije moderne Španije. Nakon smrti diktatora Franka 1975.g., počinje decentralizacija zemlje, a 1983.g. Baleari postaju autonomna pokrajina.

Ono što je tipično za Španiju, pa i za Baleare, jeste što svaki gradić ima svog sveca – zaštitnika; tada stanovnici pripremaju feštu,  izlaze na ulice i u procesijama  slave pokrovitelja svoga grada. Isto tako, svako mjesto ima i svoj pijačni dan, kada se određene ulice zatvaraju, postave štandovi sa raznom robom – od cvijeća, voća i povrća, do pletenih korpi i suvenira.

Iz svega navedenog, može se vrlo lako zaključiti da su Baleari bogati kulturno – istorijskim nasljeđem, da pored mora i sunca posjetioci mogu da uživaju u raznolikoj arhitekturi, miješanoj tradiciji i običajima.

Badia de Palma / Platja de Palma

Palmin zaliv ili Badia de Palma se prostire na zapadu od Cap de Cala Figuera do Cap Enderrocat na istoku, i predstavlja glavni administrativni i turistički centar ostrva. Masovni turizam je oblikovao zalivska mjesta još od šezdesetih godina prošlog vijeka, te je tako zapadni dio ostao predominantan za engleske turiste (Magaluf, Palmanova, Portals Nous), a istočni dio za njemačke (C’an Pastilla, El Arenal).

Istočni dio zaliva, ili Platja de Palma (Palmina plaža) je najljepša plaža ovog južnog dijela ostrva. Dugačka je 4,5 km i uvijek puna ljudi. Ono što mi se sviđa na ostrvu je što su suncobrani na svim plažama isti –  drveni stubovi sa suvim palminim granama. Nije bilo potrebe da ih iznajmljuljemo jer je maksimalna dnevna temperatura bila između 25-28 stepeni.

Mi smo bile smještene u El Arenalu, koji podsjeća na naša primorska mjesta – sa jedne strane su kafići, restorani, noćni klubovi, suvenirnice, mini marketi, zatim popločana ulica koja je otvorena samo za nabavku do 10h i autobuse, onda ide red palmi i šetalište uz plažu. Na svakih nekoliko stotina metara nalaze se barovi tzv. “balnearios” pri plaži, ima ih 15, i mogu poslužiti za orjentaciju.

Povezanost sa Palmom je odlična, autobusi broj 15 i 25 idu redovno, cijena karte je 1,50 €, a do aerodroma brojevi 1 i 21, cijena karte je 5,00 €.

Tu se nalazi veliki akvapark (Aqualand El Arenal), koji nismo posjetile jer smo najmanje vremena provodile u El Arenalu. Između Palme i C’an Pastille nalazi se akvarijum (Palma Aquarium), još jedna atrakcija koju možete isplanirati, naročito ako putujete sa djecom.

Uživale smo i na plažama Magalufa, gdje vam stalno Britanci nude ulaznice za noćni provod, Palmanove, koja je idealna za porodični odmor, i Cale Major, oko koje su hoteli i zgrade uklesani u brda.

U blizini Magalufa smo gledale predstavu sa papagajima, fokama i delfinima u Marinelandu, i odlično se provele. U Magalufu još možete pogledati show u “izvrnutom” hotelu – tematskom parku Katmandu.

U tom dijelu Majorke, najdalje sam bila do vidikovca El Toro, sa kojeg se pruža pogled na visoke stijene usječene u more. U blizini se nalazi mala plaža Portals Vells, načičkana jahtama bogatih Engleza. Tu smo htjele da pronađemo neke čudne skulpture usječene u pećinama, poput oltara, ali nismo uspjele jer niko nije znao o čemu se radi. Parking je besplatan, ali je mali, pa dođite ranije.

Dama sa puno stila – Palma de Majorka

Palma de Majorka je glavni grad Majorke i Balearskih ostrva. To je ujedno i najveći grad sa oko 550.000 stanovnika. Mislim da smo tokom boravka na Majorci, tri puta bile u Palmi, i nekoliko puta prolazile autom pored nje, i svaki put bi nas ostavila bez daha – i danju i noću! Podsjeća na otmene pariške i madridske četvrti, samo što Palma, za razliku od njih, izlazi na more. Šetalište uz rivu je dugačko, i idealno za šetnju, džoging ili vožnju bicikla, a na drugom kraju je marina sa luksuznim jahtama.

Na brežuljku, uz šetalište, dominira gotska katedrala, La Seu, do koje se nalazi palata d’Almudaina, nekadašnja kraljevska rezidencija a sada muzej Majorke. Uz gradske zidine se nalazi park de la Mar sa vještačkim jezerom u kome se katedrala ogleda. Dovoljno je da krenete avenijom D’Antoni Maura i da se izgubite u sporednim uličicama. Preporučujem da obiđete Plaça Espanya – sa spomenikom Jakova I Osvajača, čini transportni centar Palme odakle možete uhvatiti autobus za druge gradove ili voz za Soller, zgradu Caixa Forum Espanya iz 1903.godine izgrađenu u modernističkom stilu, Plaça Major – popločani trg iz 19.vijeka, muzej moderne i savremene umjetnosti Es Baluard, arapski hamam od cigle iz 10.vijeka- Banys Àrabs, novo špansko selo – Nuevo Pueblo Espaňol – izgrađeno 1960.po naredbi generala Franka, predstavlja minijaturne prikaze najljepših primjeraka španske arhitekture, crkvu San Miquel iz 16.v. i baziliku Sant Francesc iz 13.vijeka. Posebno preporučujem da posjetite Castell de Bellver, udaljen svega 2 km od Palme. Izgrađen je kao ljetnja rezidencija za kralja Jakova III početkom 14.v., i jedan je od znamenitijih gotskih zamkova Evrope. Nedeljom je ulaz slobodan.

Mislim da najviše slika imam sa temom katedrale, a poseban doživljaj nam je pričinjavala vožnja avenijom Gabriel Roca, koja prolazi ispod katedrale, La Llotje, bastion Sv.Petra, Hard Rock kafea, Belvera, uz marinu i luku,  i pogled na luksuzne jahte i kruzere.

Palma je raj za kupoholičare, na svakom koraku su butici sa dizajnerskim pečatom ili sa robom visoke ulične mode,a možete naći sve – od odjeće i aksesoara do home dekora.  Najpoznatije ulice sa bredovima su Paseo del Borne i Avenida Jaime III.

Valdemosa – skriveno blago Sierra de Tramuntane

Sjeverozapadnim dijelom Majorke dominiraju planine Sierra de Tramuntana (u prevodu – planine zapadnog vjetra), te se odmah mogu primijetiti razlike u pejzažu i klimi. Najviši planinski vrh je Puig Major na 1.445 m nadmorske visine. Sierra de Tramuntana nalazi se na listi UNESCO-a.

Na obroncima planine, duboko usječene u litice, nalaze se male skrivene plaže. Prolazila sam kroz živopisne gradiće Esporles, Estellencs, i bila na plaži Port des Canonge, međutim ne bih je preporučila za manje vješte vozače, zbog vijugavog puta.

Valdemosa (Valldemossa)  je lijepo mjesto na planini koje će vas oduševiti svojim zavijanim kaldrmisanim uličicama, idiličnim krajolikom i ljubaznim mještanima. U Valdemosi je rođena sv. Katalina Tomas (1531-1574), jedina svetica sa ostrva, koja je kanonizovana 1930.g. Iskreno, ne znam zašto je Valdemosa postala samo sinonim za kompozitora, Frederika Šopena (Frederick Chopin) i njegove ljubavnice, francuske spisateljice Žorž Sand (George Sand) koji su u ovom mjestu proveli svega 4 mjeseca tokom njegovog liječenja od tuberkuloze. Ali se svakako divim kako ljudi uspiju da iskoriste dobro poznato ime i od toga naprave veliku priču.

Nakon Valdemose, preporučujem da svratite do Deie (Deià), sa tipičnom seoskom arhitekturom i terasastim međama sa maslinama. Deia je poznata po engleskom pjesniku i romanopiscu Robertu Grejvsu (Robert Graves) koji je ovdje živio i stvarao. Htjela sam da posjetim arheološki muzej koji sadrži artefakte iz preistorijskog perioda Majorke, ali je bio zatvoren.

“Narandžasti” Soler

Mogla sam ga posjetiti kada i Valdemosu, ali sam ga ostavila za naredni dan, da bismo uživale u vožnji starim vozom tzv. “crvenom strijelom” i starom trasom – Palma – Soler (Soller), dugačkom 27 killometara. Vožnja traje oko sat vremena, prolazi se kroz doline, pored strmih vrhova i farmi, a voz pravi samo jednu kratku pauzu na jednom brežuljku sa pogledom na Soler. Ispod željezničke stanice čeka vas isto stari tramvaj ko vas vodi do luke Soler (Port de Soller).

Ne propustite priliku da prošetate Solerom, slikate se na trgu ispred katedrale, i probate čuveni sladoled od narandže. Soler je do danas ostao važan proizvođač citrusa, naročito narandži, koje su u prošlosti izvozili Francuskoj, sve dok se nije probila željeznička pruga do Palme. U Port de Soleru se možete kupati, uživati na plaži, i ručati u nekom od mnogobrojnih restorana. Dok čekate voz za Palmu, posjetite besplatnu postavku muzeja na željezničkoj stanici Soler, gdje možete pogledati originalne radove Žoana Miroa (Joan Miró) i Pabla Pikasa (Pablo Picasso). Cijena kombinovane povratne karte voz + tramvaj je 32 €.

Sjever Majorke

Dva predivna zaliva se nalaze na sjeveru ostrva – Polensa (Pollença) i Alkudija (Alcúdia). U sredini ova dva zaliva nalazi se živopisni grad Alkudija, opasan drevnim zidinama, koji je nekada bio glavni grad Majorke, i vrlo važan trgovinski centar, sve do 19.vijeka. Ovdje možete posjetiti crkvu sv. Jakova (Sant Jaume) iz 13.v. i muzej monografija, sa postavkom iz rimskog i feničanskog perioda. Dugačke pješčane plaže Alkudije i Polense su najatraktivnije plaže sjevernog dijela ostrva, a najpoznatija je Playa del Muro.

U povratku smo posjetile zidine zamka Capdepera iz 14.v., i tamo dočekale najljepši zalazak sunca na ostrvu. Ulaz je 3 €.

Uvale na istoku ostrva

Uvale ili na španskom “cala” krase istočni dio ostrva. Među najpoznatijima su Cala Ratjada, Cala d’Or, Calla Millor, Cala Anguila, Cala Mondrago, Cala Santanyi… Najljepše sam uživala na Cala Ratjada, zbog boje mora, i na plaži o kojoj ću pisati niže u tekstu.

Karipski biser na Majorci – plaža Es Trenc

Vožnju do Es Trenca pamtiću po napuštenim vjetrenjačama. Vetrenjače su simbol ostrva, nekada su korišćene za mljevenje žitarica, a potom za ispumpavanje vode iz dubokih jama. Putem se pružala ravnica sa upečatljivo crvenom zemljom, a sa strane obnovljene vile okružene palmama i kaktusima, ali i napuštena seoska imanja. Čitav taj krajolik podsjetio je na film sa radnjom smještenom u 70.-e godine prošlog vijeka, u doba hipi kulture.

Kada sam ugledala pijesak i more na plaži Es Trenc, pomislila sam da sam na Karibima! Svijetloplave nijanse mora i skoro bijeli pijesak čine da se osjećate kao na drugom ostrvu. Es Trenc je dio nacionalnog parka (salina), plaža je divlja, skoro bez plažnog mobilijara, pa se ne čudite ako naiđete na nudiste. Na jednom mjestu je kiosk gdje se može kupiti piće. Parking se plaća po satu na automatima.

Gradić Santanji (Santanyi) se nalazi u blizini Es Trenca, sada dijelom napušten od strane domaćeg stanovništva, izvorni engleski se čuje na svakom koraku – od vlasnica butika do hotela. Večerale smo na malom trijemu hotela “Santanyi”, koji me je oduševio prijatnim enterijerom i ukusnom hranom.

Zmajeve pećine – Cuveas del Drach

Još jedna od nezaobilaznih atrakcija na Majorci – Zmajeve pećine ili Cuevas del Drach nalaze se na istočnoj obali ostrva, u blizini mjesta Porto Cristo. Pored stalaktita i stalagmita, pećina pruža još jedan doživljaj – desetominutno izvođenje klasičniih kompozicija na barci, koje izvodi kvartet profesionalnih muzičara, dok ih publika prati iz amfiteatra. U njihovoj suvenirnici možete kupiti bisere brenda Majorica po specijalnim cijenama. Biseri se proizvode u Manakoru (Manacor), rodnom gradu tenisera Rafaela Nadala.

Cijena ulaznice je 15 €.

Ukusi Majorke

Izlišno je spominjati da su jela od ribe i morskih plodova glavni na jelovnicima u svim restoranima na Majorci. Ono što posebno preporučuju je čorba od lokalnog jastoga – caldereta de llagosta. Ali pored toga, na meniju se mogu naći teletina, jagnjetina, divljač. Možete probati njihove začinjene kobasice, sobrasada, u obliku tapasa, kao i pa amb oli  – kremasti nadjev od bijelog luka.

Cijena hrane u Palmi i drugim mjestma ne razlikuje se mnogo. U pojedinim restoranima obično nude i dnevni meni, koji košta od 10+ eura.

Kao ljubitelj vina, probala sam nekoliko vrsta iz okoline Binisalema, i svidjela su mi se. Cijena čaše vina je od 4 €. Lokalni liker se zove tunel, od anisa, smreke, mente, ruzmarina i mirte. Svaki kafić i restoran nudi sangriju, od crnog ili bijelog (“cava”) vina.

Koktele možete naći od 5€ do 15€, zavisi gdje sjednete. Kafa košta od 1,5-2 €, pivo 3 €, sladoled kup od 6 €…

Probala sam i njhove kolače – ensaimada i tart od badema, ali mi se nisu svidjeli. Generalno, nisam jela dobre kolače na ostrvu, ali mi nije žao zbog toga, jer nisam pretjerani ljubitelj istih.

Playa de Palma

* Napomena: Sve cijene u ovom vodiču su informativnog karaktera, i važile su za period septembar/oktobar 2018.godine.

  

Ako vam se svidio moj putopis iz Majorke, podijelite ga sa vašim prijateljima!